Kiša je satima neumorno padala. Ništa neobično.Kad živiš u Londonu,vremenom se navikneš. Sirene automobila odavale su gužvu u saobraćaju. Sedela sam u taksiju nervozno cupkajući levom nogom očekujuci da se kolona bar malo pomeri. Kasnim. Ponovo kasnim.
Dođe mi da izađem iz automobila i pretrčim ceo Kornhil bez obzira na to što sam ponovo zaboravila kišobran, bez obzira na to što ću biti mokra do gole kože, bez obzira na sve… Jer ako ne stignem na vreme, možda će biti prekasno…Možda će ti jednom dosaditi da me čekaš…
Rizikujem i ipak se ne odlučujem na taj korak s nadom da će se gužva ubrzo raščistiti i da će se saobraćaj vratiti u normalu.
Pažnju su mi privukle kapljice kiše koje su se poput suza slivale niz prozore automobila. Tada se setih tebe.Ustvari, ti uvek posetiš moje misli kada pada kiša. Zbog tebe sam je i zavolela. Sećam se i kako si mi ponudio svoj kišobran dok sam nestrpljivo čekala autobus. Sećam se i kako si sve vreme čekao sa mnom. Mislim da sam te tada i zavolela. Da, mislim da je to bila ljubav na prvi pogled.
Retko se sreću takvi kao ti, pomislila sam. Danas je ljubaznost retka osobina. Svi gledaju kako da izvuku neku korist iz nečega, niko više ne zna za prave vrednosti.
A ja sam oduvek sanjala da mi se desi prava ljubav, filmska, nestvarna. Kao iz bajke. Ljubav takva da zadrhtim od svakog tvog poljupca,da se osetim zaštićeno u svakom tvom zagrljaju. Takva da samim svojim prisustvom možeš da mi izmamiš osmeh,a pogledom ulepšaš dan. Ljubav takva da tvoja pojava znaći sreća, a da one momente kada nisi sa mnom provodim brojeći sate do našeg sledećeg susreta.
Mnogi su me osuđivali zbog takvog stava. Govorili su mi da sam zavisnik od romantičnih filmova i knjiga, da živim u nekom svom svetu, u bajci, da se sve to dešava samo na filmu, da nije stvarno…
Ali ja se nisam obazirala na njihove priče. Nek pričaju sta hoće. Ja sam verovala ,a kada veruješ sve je moguće.
A onda sam pronašla tebe.
Ne, ustvari ti si pronašao mene.
-Gospođice stigli smo na vaše odredište- iz misli me je prekinuo glas taksiste.
Nisam ni primetila da smo se pokrenuli, da smo stigli na gotovo drugi kraj grada.
Platila sam i izašla iz taksija. Kiša je prestala. Nebo je ponovo bilo vedro i zraci sunca razbili su tmurne oblake.Pogledala sam na sat. Ovaj put ne kasnim. Podigla sam pogled. Ugledah tebe. Otrčah ti u zagrljaj i pomislih- kako sam srećna što te imam.